BHBus.ba na IAA Hannover 2024 (I)

Nakon što smo prošle godine uspješno odradili posjetu najvećem autobuskom sajmu na svijetu – Busworld, ove godine je ekipa portala BHBus.ba posjetila i sajam IAA u Hanoveru. Očekivanja su bila velika od ove posjete i samog sajma, ali za razliku od Busworlda, moramo reći da nas je IAA razočarao. Prije svega, štandova sa proizvođačima autobusa skoro da nije ni bilo, a i ono što je bilo bilo je „drugorazredno“. Također, nije pomoglo ni to što su neki proizvođači najavili vozila, pa nisu došli, dok su drugi odjednom i naprasno odlučili doći bez zvaničnih najava na sajtu IAA ili u zvaničnom programu.

Ipak, da ne bismo dalje bili previše kritični, posvetićemo se i dobrim stvarima, a to su autobusi. Pa makar bili i oni iz druge lige. Naša dva predstavnika su bila ukupno 4 dana na sajmu u različitim danima kako bi zabilježili šta se to sve izlagalo iz autobuske industrije. Prvo i osnovno je primjetno da velikih igrača nije bilo, kao ni nekih velikih premijera niti inovacija. Također, upalo je u oči da ni jedan autobus iz takmičenja za Bus godine 2025 nije bio prisutan niti izložen… No krenimo redom šta smo to sve zabilježili.

Prvi proizvođač na kojeg smo našili je bio kineski Wisdommotor. Ovog proizvođača smo po prvi put na našem foumu spomenuli u augustu u vezi isporuke dvospratnih autobusa na vodik za Hong Kong, a evo već kroz 20-tak dana smo imali prilike vidjeti i uživo njihove modele. Na štandu su bili izloženi samo modeli na vodik i to kamioni i dva autobusa – model C12FC200 i U12FC200, prvi u izvedbi sa volanom na desnoj, a drugi sa volanom na lijevoj strani.

C12FC200 model dolazi u dvije dužine od 12,2 i 12,5 metara i sa kapacitetom od 55+1 u RHD izvedbi te 51+1 u LHD izvedbi. Vozilo ima nešto povećanu visinu od 3,85 metara što je razumljivo s obziom da se na krovu nalaze baterije za vodik i ostale instalacije. Proizvođač je naveo da vozilo može imati domet rada između 500 i 600 km sa najvećom brzinom od 100 km na sat. Za pogon su zaduženi Ballard (gorive ćelije), CATL (baterije) i Siemens (motor). Vozilo posjeduje komponente renomiranih poizvođača kao što su ZF, Wabco, Bosch, Actia, Valeo i Hella te moderne sigurnosne sisteme kao LDWS ili AEBS uz nezaobilazni sistem kamera umjesto retrovizora.

Drugi izloženi autobus je bio malo bliže evropskim specifikacijama zbog položaja volana, a i dizajn je bio proevropski. Radi se o prigradsko-međugradskom autobusu sa prednjim jednokrilnim i drugim dvokrilnim vratima. Ukupan kapacitet vozila je 55 putnika plus vozač, a najveća brzina je 100 km na sat. Proizvođač je naveo da je domet vozila oko 600 km na jednom punjenju, dok pogon čine iste komponente kao i kod modela C12FC200 Ballard-CATL-Siemens. Vrijedi istaći da je kapacitet gorivih ćelija 44 kilograma, a da je i ostala oprema i specifikacija identična kao na gore spomenutom modelu. Sve u svemu, nešto novo i jako zanimljiva prezentacija uz prilično atraktivan štand.

Slijedeći koje smo obišli su bili Francuzi sa svojim električnim autobusima Bluebus. Nažalost, o ovom poizvođaču smo na našem potalu uglavnom pisali zbog incidenta u Parizu kada su mu se zapalili neki autobusi. Interesantno je da je kompanija osnovana 2007. godine i da su se odmah posvetili elektromobilnosti, ali su prvo vozilo predstavili tek 2011. godine i to minibus dužine šest metara. Prvi 12-metarski električni autobus su predstavili 2015. godine i trenutno je aktuelna druga generacija tog vozila. Na štandu su predstavili dva modela – šest i dvanaestmetarski model.

U skladu sa imenom, nije čudno da je manji model bio u plavoj boji. Dakle, vozilo je dugo šest, a široko svega 2,2 metra. Jako kompaktno vozilo krasi solidan dizajn i sistem kamera umjesto klasičnih retrovizora. Ima samo jedna dvokrilna vrata na kojim se nalazi i rampa za korisnike invalidskih kolica. Unutašnjost može da primi 36 putnika od čega je deset sjedećih. Vozački prostor nas i nije nešto impresionirao pošto izgleda prilično standardno i pomalo dosadno. S druge strane, 12-metarski Bluebus je bio u sivoj boji i radi se o, kako smo već spomenuli, drugoj generaciji ovog vozila. Opremljen je sa troja dvokrilna vrata, a ukupan kapacitet je 109 putnika plus vozač. Interesantno je da vozilo ima standardne retrovizore kao i prilično malo zadnje staklo. Vozilo ima baterije težine 450 kg, kapaciteta 441 kW i koje mogu raditi na temperaturama od -30 do +65 Celzijevih stepeni. Potebno je oko pet sati da se vozilo u potpunosti napuni i onda ima domet od nekih 320 km. Vozački postor je identičan kao i manjem predstavniku, dok je unutrašnji prostor dosta prostran, a svidjelo nam se što su bočni prozori baš veliki i daju puno svjetlosti unutra te što imaju dupli aranžman, nešto slično kao kod Neoplan Starlinera II. generacije.

Prekoputa Bluebusa se našao turski Habas. Poizvođač autobusa i kamiona koji ne može da se pohvali nekim međunarodnim uspjesima i rezultatima, dok je na marginama i u Turskoj, iako kako kažu imaju tradiciju dugu 60 godina. Ipak, sa jednim kamionom i tri izložena autobusa očigledno planiraju da agresivnije napadnu i evropsko tržište pošto su izložili dva električna i jedan autobus na vodik, upravo ono što se sada i traži u Evropi.

Habas ComfortCity-H2 je gradski solo autobus koji koisti vodik kao pogonsko gorivo. Uz pomoć vlastitih tehnologija i potpomognut Voithom nastao je moderno dizajniran autobus sa troja dvokrilna vrata. U skladu sa trenutnim trendovima retrovizori su zamjenjeni kamerama, dok je kapacitet gorivih ćelija 35 kg. Kada govorimo o kapacitetu, vozilo može da primi 90 putnika (26 sjedećih i 64 stajaćih). Unutrašnjost je dosta šareno urađena i prostrana te se stiče utisak da je moglo da se stavi još sjedišta, ali vjerovatno zbog propisa i težina moralo se da ide na ovakvu konfiguraciju. Vozački prostor se učinio malo skučenim, ali na oko jako lijep i moderan što se posebno odnosi na volan.

Preostala dva modela su električna i to AlfaCity-2 i AlfaLux-2. Oba vozila su dužine 8.2 metara, sa identičnim pogonom proizvođača Voith, ali im je unutrašnjost drugačija. Kao što im imena i kažu City-2 je gradski, a Lux-2 turistički midibus. AlfaCity-2 je da kažemo standardni gradski električni midibus koji ima ukupni kapacitet 51 putnika plus vozač. Kapacitet je za pohvalu posebno ako se uzme u obzir da ima troja vrata u raspored 1+2+1. Unutrašnjost se čini jako pristojnom, iako je i ovdje postor za vozača napravljen uz kompromis. Posebno je čudno što ne postoji nikakva plastična ili druga pregrada vozačkog prostora iza sjedišta vozača. AlfaLux-2 je jako zanimljiv koncept, ali prema viđenom – promašen. Ima kapacitet od 35+1+1 turističkih sjedišta, ali je vozilo napravljeno na bazi gradskog AlfaCity. Unutrašnjost je malo podignuta kako bi se dodalo suvozačko sjedište, stvorio prikaz turističkog vozila i dobilo na prtljažnom prostoru, ali ovakav tip vozila jednostavno nema primjene. Za redovan linijski prevoz nema potreban prtljažni postor, baš kao ni za transfere. Za neke vanredne vožnje nema potreban domet zbog baterije, tako da jedino ostaju hotelski transferi i kraće vanredne relacije bez prtljaga, ali s obzirom na cijenu ova investicija postaje jako upitna.

Sutra pročitajte i drugi dio našeg izvještaja sa ovogodišnjeg sajma IAA u Hanoveru, a do tada pogledajte i prvi dio fotogalerije: