Perlin Mercedes O302 – Jedinstveni oldtimer u gradu Mercedesa

Imotski je odavno poznat kao grad koji ima najviše Mercedes auta po glavi stanovnika i koji se definitivno poistovjetio sa ovim brendom. O tome govori i spomenik popularnoj Miniki koji je u završnom stadiju i koji će zvanično biti prezentovan i otvoren kroz par dana. Gospodin Tihomir Lelas, vlasnik kompanije Perla svjetska putovanja iz Imotskog, je otišao i korak dalje pa je postao i vlasnik oldtimer autobusa Mercedes O302. Ništa novo u Imotskom, rekli bi, ali na drugi pogled ovaj autobus je itekako zanimljiv, pa evo kratke priče o gospodinu Lelasu i njegovom najnovijem najstarijem autobusu.

„Za nas, Imoćane, je Mercedes najjeftinije auto, posebno kada računate tri faktora: nabavna cijena, amortizacijska i prodajna cijena. Zbog toga je Mercedes najjeftinije auto, a to najbolje shvataju oni koji su ga imali. Bilo da se radi o putničkom autu, teretnom ili autobusu“, započeo je priču za Portal BHBus.ba gospodin Lelas.

Gospodin Lelas je već dugo u autobuskoj industriji, iduće godine je obljetnica od punih 40 godina kako je za volanom autobusa i involviran u ovaj svijet. „Od 1985. godine sam za volanom i počeo sam u kompaniji Zagrebački transporti, današnja Croatia bus, i prvi autobus koji sam vozio je bio upravo Mercedes O302. S obzirom da je sve s njim krenulo i da iduće godine slavim obljetnicu od 40 godina rada, poželio sam da na tu obljetnicu kupim sebi upravo taj, za mene jako poseban, autobus“, nastavlja gospodin Lelas i onda pojašnjava kako je išao proces traženja i nabavke ovog zaista fenomenalnog i u današnje vrijeme rijetkog autobusa: „Ovo je također i jedan vid zahvale ovom autobusu. Zahvaljujući autobusu ja sam napravio sve u životu, odgojio i odškolovao djecu, milione putnika prevezao, s njima doživio i lijepe i ne baš tako lijepe trenutke, obišao čitavu Evropu… Potraga i kupovina nije bila jednostavna, pošto se dugo ovo tako reći kuhalo, ali konkretni koraci su napravljeni prošle godine. Preko društvenih mreža uspio sam naći jedan Mercedes O302 u Srbiji, u Čačku. Međutim, čovjek mi kaže da je počeo restauraciju vozila i kada smo otišli da ga pogledamo vozilo je bilo prilično rastavljeno zbog cijelog procesa. Bio sam spreman da se tamo cijeli proces restauracije i završi pa da ga tek onda mi dovezemo ovako, međutim čovjek se ipak odlučio iz nekih razloga da ne ide u završetak radova i dalju prodaju, tako da je ta priča završena. Nismo se predavali, tražili smo dalje i dobili smo info da ima još jedan takav u Sloveniji, koji je ispravan i registrovan te u aktivnom radu.“

Priča sa vlasnikom u Sloveniji je također bila teška i spora. Nakon dužeg traženja vlasnika i kontakta, stvari se ipak nisu odvijale kako je zamišljeno. „Kada sam nazvao gospodina Vinka u Sloveniji da pitam za autobus, on je onako oštro na prvu rekao da autobus nije za prodaju. Rekao sam ok, ja sam zainteresovan, ako i kada bude na prodaju javite mi se. Onda me je pitao a šta bi ja s njim radio na šta sam mu odgovorio da ja ne bi ništa s njim radio i objasnio mu ovu situaciju koju sam već i vama gore ispričao. Na tome je i ostalo, ali je valjda njega impresionalo zbog čega ja kupujem taj autobus, dakle ne zbog čiste komercijalizacije nego zbog više emotivnih razloga pa me je početkom ove godine nazvao i kaže on meni da je on ipak u godinama i da bi on da taj autobus proda. Za desetak dana sam otišao gore kod njega i imao sam šta vidjeti. Autobus garažiran, ispravan, registrovan… Ma ljepota“, skoro u jednom dahu nam je ispričao gospodin Lelas.

„Čovjek me je pitao da li ja imam garažu, na što sam rekao da imamo sve adekvatne uslove da autobus mazimo i pazimo. Ponovio sam da me kupovina zanima isključivo iz zahvalnosti prema tom vozilu i za svoj vlastiti gušt. Dogovorili smo se da kupovinu obavimo kraj četvrtog, početak petog mjeseca. U međuvremenu se javio zainteresirani kupac iz Austrije, koji je nudio velike pare za njega, ali gospodin Vinko mu je rekao da je dogovor već napravljen i da pare nisu bitne. Iako je sve izgledalo odlično, ipak sam imao male brige u kakvom je zaista stanju vozilu, međutim kada smo krenuli i kada sam vidio knedlu u grlu gospodina Vinka te suze njegove gospođe sve brige oko stanja vozila su momentalno nestale. Znao sam da je to to. Mi smo po povratku spavali u Zagrebu i ujutro za doručkom me zove gospodin Vinko da vidi dokle smo i kaže da nije spavao cijelu noć i da prvi put nakon 40 godina taj autobus nije prenoćio u njegovoj garaži. Morao sam da mu obećam da ćemo po dolasku kući obavezno poslati sliku iz garaže kako bi i on mogao da napokon zaspi i da zna da je u sigurnim rukama,“ ispričao nam je gospodin Lelas.

Autobus je iz 1968. godine, a vrijedi istaći da je originalni Nijemac te da nije jedan od ex-yu varijanti koje su se pravile u Jugoslaviji, a o čemu smo prisali ranije na našem portalu. Prvi vlasnik vozila je bila kompanija SAP (Slovenski Avto Promet) Ljubljana, nakon čega prelazi u privatne ruke jednog čovjeka kod kojeg je bio cijelo vrijeme. O kilometraži ne bespotrebno pričati s obzirom na godine i uslove rada, ali slobodno zaključujemo da je tu negdje oko tri miliona kilometara. Kod vlasnika u Sloveniji je obišao skoro cijelu Evropu – od Francuske do Norveške. Opremljen je sa linijskim motorom snage 190 konja i ručnim mjenjačem sa pet brzina plus rikverc. Kapacitet vozila je 45 sjedišta plus dva za vozačku posadu i vozač. Imali smo sreću i da se kratko provozamo autobusom i možemo reći da su originalna sjedišta i dalje sa aspekta udobnosti fantastična i da bi postidjeli svaki današnji novi autobus.

Interesantno je kada se obara naslonjač da se pomjera i sjedalo što dalje dodatnu komociju. Vozilo je ipak moralo biti malo prilagođeno modernim uslovima, pa je Sütrak klima ubačena naknadno, kao i frižider te MP3/radio player sa pojačalom i mikrofonom. Ostalo je sve u manje-više originalnom i fabričkom stanju. Interesantno je da su na prednjoj osovini opruge, a nazad federi, ali kako ističe gospodin Lelas – to niko od profesionalnih vozača ne bi mogao primjetiti zbog načina kako je urađeno i kakva je udobnost tokom vožnje, te bi svi rekli da se radi o klasičnom zračnom ovjesu. Vozilo će za par dana da dobije i odgovarajuće oldtimer tablice i licence te će moći da se i aktivno koristi. Naravno, biće potrebno i malo šminkanja te estetskih zahvata, ali ništa previše čime bi se ugrozio njegov originalni izgled. Prema dostupnim informacijama, u cijeloj Evropi postoji 6 ili 7 registrovanih Mercedes O302, a od toga se dva nalaze u Hrvatskoj. Prvi se nalazi u Muzeju oldtimera Presečki, ali se radi o prigradskoj izvedbi iz 1971. godine, dok je ovaj ipak stariji i originalna turistička izvedba.

Gospodin Lelas u svojoj firmi također drži uglavnom Mercedes vozila – Sprintere, Tourismo i Travego te jedan O404 model te naravno Setru čime se potvrđuje kao veliki ljubitelj ovog brenda. On također ima još dva oldtimera – Opel Kadett i naravno – Mercedes Miniku. Sada je svojoj kolekciji dodao i Mercedes autobus čime je ispunio svoju dugogodišnju želju, a nama ljubiteljima autobusa iz BiH pružio priliku da u komšiluku posjetimo i vidimo jedan zaista fantastičan autobus.

Zahvaljujemo se gospodinu Lelasu na gostoprimstvu i informacijama za autobus, kao i pruženoj prilici da ga detaljno obiđemo, poslikamo i napravimo jedan krug! Nadamo se da ćete uživati u fotografijama koje smo napravili: