TAM u SAD II dio: TAM 260 na američkim cestama

U prvom dijelu – TAM u SAD I dio: Revolucija industrije školskih autobusa – smo napisali da je američka kompanija Combustion Engineering zaslužna što je TAM ušao na američko tržište. Combustion Engineering je angažovao Ned Einsteina, bivšeg savjetnika američkog Ministarstva transporta i raznih komunalnih usluga, da pomogne u tranziji TAM-a na američko tržište. “Imali su najbolju liniju proizvoda koju sam ikada vidio”, napisao je Einstein, “najmanje osam različitih kamiona i devet različitih šasija za autobuse.”Prvih devet novih TAM 260 autobusa koji su stigli iz Slovenije su od 25. do 26. septembra 1993. godine prevezeni u Belcamp, Maryland, kako bi ih nadležni organi vidjeli i pregledali. Iako je u suštini predstavljao ekonomičan autobus, TAM 260 je dizajniran da bude integrisan u višu klasu većih i skupljih autobusa. Jedan od najzanimljivijih aspekata TAM 260 je da se pravio i prodavao u klasi koja godinama u Americi nije postojala – manji autobus visokih performansi i udobnosti. U tom trenutku, takvog autobusa na tržištu nije bilo još od kasnih šezdesetih godina tj. otkako je Flexible odustao od proizvodnje međugradskih autobusa. Osnovni razlog za nedostatak vozila u ovom segmentu je činjenica da se većina velikih proizvođača autobusa koncentrirala na veće i skuplje modele koji su bili profitabilniji i sa više prodajnog potencijala.

GM (General Motors) je odustao od proizvodnje svog modela P8M4108A, dužine 10,6 metara, 1978. godine, jer nisu mogli ponuditi veću razliku u cijeni od 10.000 dolara u odnosu na model od 12,1 metara. Prema tome, većina prevoznika se odlučila na duže modele pošto je razlika u cijenu bila zanemariva. MCI je svoj 10,6-metarski model MC-5C prestao proizvoditi 1980. godine iz gotovo istog razloga, kao i Eagle. Van Hool i Neoplan su ponudili kraće i ekonomičnije autobuse tokom 1980-ih, ali oba proizvođača su se skoncentrisali na veće autobuse nakon tog perioda.

Tri organizacije, dvije američke i jedna evropska, došle su na ideju da TAM 260 popuni ovaj tržišni jaz. Prvoa organizacija je bila Jemco Sales, zadužena za prodaju i inače bivši zastupnik brendova Setra i Eagle. Druga organizacija je TAM iz Maribora, proizvođač vozila, čija su se vozila koristila uglavnom u Istočnoj Evropi gdje su imala reputaciju izdržljivosti i robusnosti. Treća kompanija je TAM-USA, zajednička kompanija koja se nalazila u Van Nuysu, Kalifornija.

Oni su izabrali da počnu sa prodajom TAM-ovog međugradskog autobusa koji je svjetlo ugledao 1985. godine. Ovaj model je zatim modifikovan tako da odgovara američkom tržištu. Zanimljivo je da je TAM 260 imao više od 50% američkih dijelova u sebi, radi jednostavnijeg pristupa i održavanja na tržištu SAD i Kanade. Stručnjaci su bili impresionirani sa stanovišta što dobijate za uloženi novac. Komponente i sistemi su u suštini američki i to u klasi velikih turističkih vozila. U stvari, neki od sistema su bili izuzetno napredni za ono što bi trebalo da bude prije svega ekonomični autobus.

Kao i veliki američki autobusi, TAM 260 je imao punu integralnu konstrukciju izrađenom od cjevastog čelika. Paneli karoserije izrađeni su od pocinčanog čelika, a cink kromat ili drugi antikorozivni materijal se nanosio na sve vanjske elemente okvira i unutrašnje panele karoserije. Izvana, TAM 260 je bio tipičnog evropskog dizajna, ali sa američkom konfiguracijom i komponentama – kombinacija koju su američki prevoznici smatrali poželjnim. Međutim, unutrašnji dizajn je otkrivao američku stranu priče.

Na prvi pogled mali autobus, TAM 260 je zapravo bio veoma blizu savremenim američkim autobusima po veličini. Imao je dužino od 11,96 metara, širinu 2,48 metara dok je visina bila 3,25 metra. Ovaj model je bio zapanjujuće lagan, a čak je i pun putnika i prtljaga bio u legalnim granicama težine kao i veliki turistički ili dugolinijski autobusi.

Neke od komponenti su posebno zanimljive. Kompozitni pod koji je donosio uštedu od oko 300 kg i bolju zvučnu izolaciju je dolazio iz države Washington. Veliki prozori za putnike su napravljeni u Los Anglesu, a svi prozori su mogli služiti kao izlaz u hitnim slučajevima. Na nekoliko mjesta originalni evropski dizajn je modifikovan za američko tržište. Na primjer, originalno jednodijelno vjetrobransko staklo je zamjenjeno podjeljenim vjetrobranskim staklom kako bi se smanjili troškovi za popravku vjetrobrana. To je uzrokovalo i promjenu brisača koji su bili veoma slični onima na Setri i Van Hoolu. Rezervna guma je bila iza prednjeg branika, što je bilo tipično za tadašnje američke autobuse.

Standardni pogonski sklop na modelu TAM 260 bio je Cummins dizelski motor od 275 konjskih snaga u kombinaciji sa ZF automatskim mjenjačem sa pet brzina. Ovaj model je imao jednu od novih elektronskih Webasto jedinica za grijanje kao standardnu ​​opremu. Standardni rezervoar za gorivo je imao skoro 380 litara i mogao se napuniti sa obje strane vozila, a potrošnja goriva je bila prilično dobra s obzirom na težinu i motor. Očekivano, TAM 260 nudio je i prostor za prtljag u koji se dolazilo podizanjem za to doba veoma modernim vertikalnim podizanjem bunkera. Svi bunkeri su bili sa bravama kao standardnom opremom. Od standardne opreme možemo spomenuti još i gume Continental 12R22.5 na aluminijumskim felgama. Zadnja osovina je bila Rockwell sa ABS kočnicama i “kneeling” funkcijom kao standardna oprema. Sistem ovjesa uključivao je zračne jastuke (dva na prednjoj osovini, četiri na zadnjoj) sa amortizerima. To omogućavalo dobru, ugodnu vožnju i značajnu stabilnost.

TAM 260 je bio opremljen potpuno elektronskim sistemom za grijanje i hlađenje. Sve što je vozač trebao da uradi je da podesi željenu unutrašnju temperaturu i elektronski sistem je preuzimao dalje. Koristila se krovna klima proizvođača Sutrak. Zbog sunčeve svjetlosti koja dolazi kroz vjetrobransko staklo, kapacitet klima uređaja je povećan u vozačevom području s difuzorima zraka iznad vjetrobranskog stakla.

Putnički prostor je bio odlično opremljen uzveši u obzir da se radilo o međugradskom ekonomičnom autobusu. Normalna konfiguracija je bila 44 sjedeća putnika. Sjedišta sa pomjeranjem naslona i preklopnim rukonaslonom su izrađena u Slovaniji. Mrežice na naslonu sjedišta su bile standardna oprema kao i zastori između prozora koji odgovaraju unutrašnjosti. Potpuno podesivi aluminijumski oslonci za noge su bili dodatna oprema kao i stolići sa držačima čaša.

Police iznad glava su bile jednostavne, otvorenog evropskog tipa. Međutim, uslužni set na svakom redu sjedišta je bio impresivan i imao je uobičajena svjetla za čitanje i individualnu ventilaciju, plus zvučnik, dugme „sljedeća stanica“ i dugme za pozivanje hostese. Očekivano, toalet se nalazio na desnoj stražnjoj strani. Nekoliko novih vozila je isporučeno sa video sistemom i TV monitorima postavljenim iznad sjedišta. Neki od autobusa su imali i prostor za vješanje kaputa koji se nalazio nasuprot toaleta. Ovo ima interesantnu prednost eliminisanja potrebe da neko sjedi pored toaleta.

TAM 260 je impresionirao sa standardnom opremom koja je pored svega uključivala i sjedište za suvozača, radio uređaj, zvučnike i sistem za razglas, mikrofon za vozača i suvozača, mogućnost punjenja goriva s obje strane, grijane retrovizore, svjetla za maglu, ugrađeni retarder, novi elektronski grijač na bazi goriva Webasto, nagibni teleskopski upravljač, vozačevo vazdušno sjedište i još mnogo toga.

Uprkos svoj ovoj opremi, novi TAM 260 se prodavao za manje od 200.000 tadašnjih dolara tj. oko 347.500 današnjih dolara. Dolazio je uz garanciju od jedne godine ili 100.000 kilometara. Ovo je pojačano dvogodišnjom neograničenom garancijom na kilometražu, zadnju osovinu, klima uređaj i motor, uz garanciju do 500.000 milja na motoru. Posebno je bilo zanimljivo što se svaki autobus isporučivao sa profesionalnim priručnikom za upotrebu i održavanje na engleskom i španskom jeziku.

Neke od kompanija koje su u svoje flote dodale TAM 260 su:
– Transamerica Charters & Tours of Scottsdale, Arizona – 2 vozila
– Transportation Charter Services of Anaheim, California – 2 vozila
– Superior Tour Service Las Vegas, Nevada – 2 vozila
– Sonoma Charter and Tours of Sonoma, California – 1 vozilo
– Tony’s Tours of Lake Havisu, Arizona – 1 vozilo

Ukupno je bilo prodan 12 TAM 260 autobusa uz optimistične planove da će prodaja ići još bolje. Planirana je isporuka još 30 autobusa. Čak su neki autobusi bili prodani, a da nisu još bili isporučeni. Međutim, dalju isporuku i prodaju je zaustavio rat, kao i snove o TAM autobusima u Americi.

*nažalost, slike su arhivske, skenirane iz novina, tako da su njihova rezolucija i kvalitet slabi, ali nadamo dovljan da zabilježimo jednu bitnu epohu TAM autobusa.