Gluhi telefon, neznanje ili nešto treće? Bez obzira o čemu je riječ, činjenica je da je prva isporuka autobusa Solaris u Hrvatskoj završila neviđenim debaklom kojem se ne nazire kraj, a Dubrovnik je pred samu sezonu ostao bez 11 autobusa

Lokalni dubrovački mediji su dosta suzdržano popratili čitavu situaciju oko dolaska 11 novih gradskih autobusa u taj grad, prvih Solarisa isporučenih u Hrvatsku, koji su se u voznom parku Libertasa trebali pridružiti vozilima MAN-a i Isuzua. Nakon dolaska autobusa u Grad, dogodilo se ono što se moglo i očekivati, a na što se upozoravalo još i lani – na tehničkom pregledu prilikom kojeg su se pregledavale tehničke karakteristike isporučenih autobusa, utvrđeno je kako oni nemaju ugrađen sekundarni retarder, već samo primarni. Stoga je tehnička služba Libertasa Dubrovnik, zbog autobusa koji ne odgovaraju specifikaciji iz natječaja, odbila njihovo preuzimanje, što je još nezapamćeno kod nas. Iz Solarisa je u vrijeme natječaja, nakon jedne od žalbi, putem njihovog zastupnika za Hrvatsku, tvrtke Wawa iz Svete nedelje, dostavljen službeni dokument u kojem su naveli kako su autobusi opremljeni sekundarnim retarderom, a što je bilo i traženo sukladno tehničkim uvjetima natječajne dokumentacije. A zapravo nisu. Dakle, natječaj je dobiven na prevaru, koja je omogućila Solarisu da bude karakteristikama izjednačen s ostalim sudionicima. Sada se jasno vidi kako u konačnici izgleda kad se pod svaku cijenu želi pobijediti na natječaju.

Naime, predmetne autobuse pokreću DAF motori od 270 kW, upareni s mjenjačem ZF EcoLife 6 AP. Svi koji se čak samo iz zabave bave autobusima znaju da uz taj mjenjač ne postoji opcija ugradnje sekundarnog retardera. Neshvatljiv i teško razumljiv potez znajući da je Solaris mogao ponuditi drugi mjenjač s ugrađenim sekundarnim retarderom koji kao opciju imaju u ponudi. Znači, netko iz Libertasa je tražio (za Solaris) nemoguće, a oni su to obećali ispuniti. Za 17,7 milijuna kuna iz europskih kohezijskih fondova, koje će najvjerovatnije sada trebati vratiti. Jer, kakav god da jest, spretno ili nespretno složen, javni natječaj je zakon i treba se poštovati svaki njegov zarez. Prometni stručnjak i sudski vještak Goran Husinec nam je rekao da razlika u ova dva retardera teško može utjecati na opću upotrebljivost tih autobusa čak i u specifičnim uvjetima konfiguracije terena i ceste u Dubrovniku, ali to u konačnici nisu autobusi iz natječaja i tu treba biti strog jer je novac za njih doniran i strogo se nadzire na što je potrošen. Libertasovi tehničari nisu imali izbora, jer bi se na prihvaćanje takvih autobusa sigurno žalili ostali sudionici natječaja, a to bi tada (ne kažemo da već nije) bacilo tamnu sjenu ne samo na ovaj dubrovački tender.

Natječaj je proveden preko Središnje agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU), koja je jedno od tijela u sustavu upravljanja programima i projektima koji se u Republici Hrvatskoj financiraju iz proračuna Europske unije. SAFU i EU će sada sigurno reagirati na ovu situaciju jer su donirali novce za jedno, a na isporuku je stiglo drugo. Jeli stvar propala zbog naivnosti, gluposti, neznanja, lakomislenosti ili korupcije – brzo će pokazati vrijeme. Ne samo nas, već i promatrače sa strane buni više toga. Naprimjer, u Libertasu su prvo odbili Solaris, a nakon toga okreću ploču i podržavaju izbor. Čime je motivirana ta promjena smjera? Ne zaboravimo nespornu činjenicu da je MAN već desetljećima na cestama Dubrovnika, gdje se dokazao u svim uvjetima. Postprodaja je kvalitetna, dostava dijelova promptna, dok se Solaris tek treba dokazati i od nule razviti postprodaju. Najbliži servis za DAF je, pored toga, u Varaždinskim toplicama!

U Libertasu kažu kako je kvaliteta i funkcionalna ispravnost autobusa neupitna, međutim zbog strogih pravila EU nisu mogli “u ovom trenutku” prihvatiti autobuse, te nije izvršena primopredaja. Nakon što o svemu Libertas Dubrovnik obavijesti kontrolno tijelo SAFU, odlučit će se o daljnjim postupanjima. Što dalje? Izravna nagodba sa Solarisom teško dolazi u obzir, jer tad natječaj ne bi ni bio potreban. Uslijedila bi lavina tužbi (što ne znači da već sad neće) i pitanje je kad bi se i kako taj čvor raspetljao. Sjetimo se da je suđenje za aferu Kamioni trajalo deset godina. Sljedeća opcija je vraćanje autobusa natrag u tvornicu u Poljsku i ugradnja mjenjača koji odgovaraju specifikacijama. To je dugotrajan i tehnički jako složen zahvat (ne i nemoguć), ali time bi se uz određeno kašnjenje uspjelo isporučiti naručene autobuse. Trošak za isporučitelja bi u tom slučaju bio astronomski, ali svakako manji nego što vrijedi 11 autobusa koje su dobili natrag.

Ako ni za to ne bude dobre volje, u krajnjem slučaju kao opcija ostaje mogućnost ponavljanja cjelokupnog natječajnog postupka, dok su autobusi do daljnjega parkirani u jednom od skladišta u Metkoviću, nakon što su jedva napravili đir po dubrovačkim ulicama. Ove prve mačiće nije se smjelo baciti u more, ali u tome je najmanje kriv naručitelj. Libertas i Dubrovčani su tako pred samu sezonu, a vjerovatno i za sljedeću, ostali bez čak 11 autobusa s kojima se računalo, pa će i tu ne malu štetu netko trebati pokriti. I dalje pratimo razvoj ove do sada neviđene situacije kod nas.