Originalni austrijski poštar: Mercedes O10000

Mercedesov muzej krije dosta interesantnih vozila i još interesantnijih njihovih priča. Svako vozilo priča iznenađujuću, uzbudljivu priču ili priču iza kulisa. Navikli smo već da Mercedes Citare, Integre i Intoure pristigle u BiH iz austrijskog Postbusa nazivamo “poštarima”, ali evo priče o pravom originalnom austrijskom poštaru. U centru pažnje za ovaj put je mobilna austrijska pošta bazirana na autobusu Mercedes O10000 iz 1938. godine.

Poštanski sandučić sa sjajnim uglačanim metalnim poklopcem, šalteri za kupovinu markica ili slanje paketa – i također mogućnost slanja telegrama – sve to je imao ovaj O10000, Mercedesov autobus koji je bio u saobraćaju Austrijske pošte do 1970-ih. Originalno je napravljen 1938. godine kao međugradski autobus. U kasnijem korištenju kao mobilna poštanska kancelarija, brojna pojedinačna rješenja omogućila su privremenu ponudu kompletne ponude austrijske pošte i komunikacija u državnom vlasništvu, sve na jednom mjestu.

Ovo impresivno vozilo sa svojim moćnim hladnjakom i tri osovine korišteno je, primjerice, na kulturnim događanjima kao što je Salzburški festival. Sa svojom finom bojom i svjetlucavim grbom, gotovo je i sam postao svojevrsni izvođač na takvim događajima. Manje glamurozno bilo je njegovo korištenje kao improvizirana poštanska kancelarija na nekim prizemnijim mjestima. Danas se O10000 može doživjeti u Muzeju Mercedesa.

O10000 bio je najveći autobus koji je napravio Mercedes 1930-ih. Mercedes je predstavio svoju šasiju na Međunarodnoj izložbi automobila i motocikala u Berlinu (IAMA) od 15. februara do 1. marta 1936. godine. Čelične karoserije – neke također u laganom dizajnu – kao gradske ili međugradske autobuse isporučile su Mercedesove fabrike u Gaggenau i Sindelfingenu.

U Njemačkoj i Austriji, autobuse, koji su mogli doseći brzinu do 65 km/h i bili su dugi oko 14 metara, također je koristila poštanska služba za redovni međugradski prevoz – takozvana “pogonska pošta”. Nakon Drugog svjetskog rata Austrijska pošta je prvi put preinačila autobus. O10000 tada je radio kao prevoznik paketa na liniji između Beča i Salzburga. Daljnjom prenamjenom, vjerojatno 1960-ih, konačno je nastala mobilna poštanska kancelarija. Sve do kraja 1970-ih stalno je otvarao svoje šaltere na različitim lokacijama. Tako se autobus nastavio koristiti na vrlo održiv način i za tri različite funkcije tokom četiri desetljeća.

Brzi poziv kući da se pohvalite ili prenesete neku bitnu informaciju? Danas samo izvadite svoj pametni telefon. Nasuprot tome, prije 50 godina mobilna telefonija u svakodnevnom životu još uvijek je bila vizija budućnosti. Tu je dobro došla usluga pokretne pošte koja je nudila tri “telefonske govornice”. Kabine su bile smještene na lijevoj strani autobusa, iza vrata integrisanih u ravnini s karoserijom. U svakoj od prilično prozaičnih kutija nalazio se crni telefon s rotirajućim biranjem na stoliću pričvršćenom vijcima na zid. Spojni kablovi telefona nestali su u zidu. Posebno relevantna za lokacije s globalnom reputacijom u to je vrijeme možda bila kabina s brojem 3: prema natpisu na ploči od mutnog stakla, iz nje su se mogli obavljati međunarodni međugradski pozivi.

Ovaj autobus je bio prikladan za upotrebu kao nosač paketa, a kasnije i kao poštanska kancelarija na točkovima zbog svojih izdašnih dimenzija. Kao autobus nudio je mjesta za do 60 putnika u kasnim 1930-ima. Motor mu je također velik. Šesterocilindrični dizelski motor OM 57 isporučuje 110 kW (150 KS) iz moćnih 11.197 kubičnih centimetara zapremine. Pogonska jedinica nalazi se ispod izduženog poklopca motora. Na prednjem braniku nalaze se dvije vodilice s okruglim retrovizorima. To je olakšalo manevrisanje dugim i teškim autobusom – važan aspekt, npr. u slučaju uskih lokacija za velike događaje.

Upečatljiv je različit položaj visokih prozora telefonskih govornica i znatno nižih prozora poštanskih šaltera. Ova konfiguracija učinila je vozilo prikladnijim za dohvat korisnika pošte, koji su vjerojatno stajali na platformi. To je omogućeno trikom u dizajnu interijera: šalterski službenici koji su primali pisma, telegrame i pakete nisu sjedili na klasičnom kancelarijskom namještaju. Umjesto toga, klizna sjedišta pričvršćena su za pod unutrašnjosti, a ispred njih su udubljenja za noge radnika. Izazov pružanja mogućnosti pisanja za kupce također je pametno riješen: preklopni stol na jednoj bočnoj stijenci može se saviti prema van u tu svrhu. Integrisano osvjetljenje s tri male svjetiljke bilo je posebno zgodno.

Dolazna pošta očito je odmah unaprijed sortirana. Na to podsjeća polica u unutrašnjosti s pripadajućim pretincima. Poštanske vreće bile su dostupne za daljnji transport. Pomagala poput lanaca za snijeg, alata i aparata za gašenje požara također su bila odložena prema jasnim pravilima.

Za osoblje na brodu, između ostalog, tu su frižider i umivaonik. Autobus nije imao klimu. Međutim, svježi zrak se dovodio tokom rada po toplom vremenu kroz mrežasta vrata na zadnjoj strani. Time se ujedno i pošta štitila od neovlaštenog pristupa.

Vozilo je farbano u žutoj i crnoj boji i to se odnosi na evropsku poštansku historiju – pošto su to carske boje. U kasnom 15. stoljeću, Maksimilijan I., član dinastije Habsburg, darovao ih je kući Thurn und Taxis kao svoj amblem. Plemićka obitelj Thurn i Taxis trebala je preuzeti poštansku službu u Carstvu. Godine 1615. imenovani su glavnim upraviteljima carskih pošta. Do danas su poštanska vozila u raznim evropskim zemljama obojena u žute nijanse – i često imaju Mercedesovu zvijezdu na prednjoj strani.