Mercedes eCitaro G sa proširenjem dometa gorivih ćelija za PaderSprinter

Paderborn se nalazi na istoku Sjeverne Rajne-Vestfalije. Grad ima oko 157.000 stanovnika. Tramvaj je u Paderbornu postojao od 1900. godine, koji je prvobitno osnovao i kojim je upravljao trgovac iz Bochuma. 9. januara 1909. preduzeće je transformisano u PESAG (Paderborner Elektrizitätswerk- und Straßenbahn AG). PESAG je upravljao opsežnom međugradskom tramvajskom mrežom koja se protezala daleko u okolno područje, pa čak i u tadašnju susjednu državu Lippe-Detmold (danas također dio Sjeverne Rajne-Vestfalije).

U međuvremenu, Paderbornova transportna kompanija se promijenila iz privatnopravne kompanije PESAG u kompaniju u vlasništvu opštine, koja nosi naziv PaderSprinter.

U novembru, PaderSprinter je započeo novi način rada autobusa: sa radom je počeo Mercedes eCitaro zglobni autobus koji ne samo da može raditi na baterije, već ima i gorivu ćeliju kao proširivač dometa. Brendiran je kao Mercedes eCitaro G REX – REX za Range EXtender. Na predstavljanju vozila, predstavnik Daimler Busesa naveo je još četiri autobusa ovog tipa koji su trenutno u izgradnji: po dva za Stuttgart SSB i Hamburški HHA. Ipak, Paderborn je prvi!

Ideja iza ovog tehničkog rješenja je prilično jednostavna. Dok Mercedes navodi raspon eCitaro zglobnog vozila, koje ima samo baterije, sa cca. 200 kilometara, vozilo sa proširenjem dometa gorivih ćelija već može preći do 400 kilometara. “Ovaj autobus može upravljati bilo kojom linijom u našoj mreži, a da mi ne moramo brinuti o dometu.”, poručili su iz kompanije PaderSprinter tokom prezentacije vozila.

Baterije vozila rade sa ćelijskom hemijom NMC (nikl-mangan-kobalt) i našle su svoje mjesto u zadnjem dijelu autobusa (gdje dizel autobus ima motorni prostor) i na krovu. Imaju kapacitet od 396 kWh. Goriva ćelija dolazi od japanskog proizvođača Toyota, ima snagu od 60 kW i nalazi se na krovu zadnjeg vozila. Rezervoar za vodik autobusa drži 30 kilograma vodika; sastoji se od šest cilindara pod pritiskom (po 5 kilograma) od kompozitne plastike i nalazi se na krovu u prednjem dijelu vozila iznad prednje osovine.

Točenje goriva se odvija isključivo u depou i istovremeno za oba načina rada. Autobus vozi do svoje stanice za punjenje i spojen je na kabeal za električno punjenje lijevo i na stanicu za punjenje vodikom na desnoj strani. A budući da električno punjenje traje prilično vremena, vodik ne mora biti “utisnut” u autobus pod visokim pritiskom. Inače, autobus na vodik mora dijeliti svoju stanicu za punjenje u depou PaderSprinter sa kamionom za vodik iz komunalne službe za sakupljanje otpada, koji također mora doći do skladišta PaderSprinter da napuni gorivo.

Mercedes je odlučio da autobus u početku treba da radi na struju iz svojih baterija. Tek kada ovo istekne, goriva ćelija će preuzeti napajanje. Ali ako je to ono što želite, postoji još jedan način: prvo možete isprazniti boce s vodikom, a zatim prebaciti na baterije. Postoji i treća opcija: možete voziti sa oba pogonska sistema paralelno od samog početka. Autobus može da preveze do 138 putnika.