Prevoj Stelvio: Najljepša linija na svijetu!

Kada se švicarski vozač Walter Burch penzionisao prije pet godina, ponuđen mu je posao snova. Dva puta sedmično da vozi namjenski izgrađenu Scania Interlink preko Alpa na skoro 3000 metara na jednoj od najspektakularnijih i najzahtjevnijih autobuskih linija na svijetu. “Ovih dana se osjećam kao pravi vozač”, započeo je priču Walter.

U ranim jutarnjim satima, turisti, biciklisti i nekoliko mještana stoje u redu ispred benediktinskog samostana sv. Ivana u Müstairu, u švicarskom kantonu Graubünden. Ne kako bi posjetili 1200 godina staru UNESCO građevinu, nego čekajući na vožnju autobusom koja će dugo ostati u njihovom sjećanju.

Autobuska linija Stelvio povezuje Val Müstair u Švicarskoj s regijom Valtellina u sjevernoj Italiji. Putovanje preko prevoja Stelvio do Tirana je planinska avantura koja se od maja do novembra nudi od strane švicarske autobuske kompanije PostBus koja se naziva PostAuto na njemačkom jeziku.
Originalni put izgrađen je između 1820. i 1825. godine od strane Austrijskog carstva. Namijenjena je povezivanju bivše austrijske provincije Lombardije s ostatkom Austrije, pokrivajući uspon od 1871 metra. Od tada se put nije mnogo promijenio. Njegovih 85 uskih krivina su izazov vozačima. Četrdeset osam krivina se nalazi na sjevernoj strani planine i označene su kamenjem.

Ova trasa je nominovana od strane britanske automobilske emisije Top Gear kao “najbolji put na svijetu”, iako je pokrivala samo Evropu. Mnoga luksuzna vozila kao što su Lamborghini, Porsche, Ferrari i Alfa Romeo su testirani do krajnjih granica na ovim krivinama od kojih zaustajkuje srce i koje izgledaju kao da se nikada ne završavaju.

Ali prevoj Stelvio nije baš sve zabava i igre. Mnogi ljudi podcjenjuju poteškoće cik-cak puta i precjenjuju sposobnost svojih vozila, što često dovodi do nesreća. Ovo je posebno tačno na italijanskoj strani gde je uspon najbrži i najizazovniji. Čak i britanski vozač Formule 1 Sterling Moss – čovek koji je nazvan “najvećim vozačem koji nikada nije osvojio svjetsko prvenstvo” – izgubio je kontrolu nad svojim automobilom i skliznuo sa puta u klasičnoj trci u devedesetim godinama.

Dakle, kako bilo ko može smisliti ideju da Stelvio postane redovna autobuska linija?
“Scania Interlink autobus je bio veoma važan za nas, jer je prilagođen našim preciznim specifikacijama”, objašnjava Bruno Brot iz kompanije PostAuto.

Žuta PostBus Scania je savršeno pogodna za savladavanje strmih puteva, visokih prolaza, starih i uskih tunela i ponekad zastrašujućih ukosnica. Autobus, koji se može spustiti za pet centimetara pri ulasku u najuže tunele, dug je 11 metara, širok 2,55 i visok 2,3 metra. Iako nijedno vozilo duže od 10 metara ne smije raditi na švicarskoj strani linije, napravljen je izuzetak za autobus, koji, uprkos svojoj dužini, ima međuosovinski razmak manji od pet metara. “Naravno, sveukupni paket je bio važan i za PostAuto. Troškovi vozila, koristi za korisnike i očekivani operativni troškovi moraju rezultirati uravnoteženim ukupnim paketom. Već u prvim sedmicama rada primjetili smo da ovaj autobus troši manje goriva od ostalih autobusa koji su bili na ovoj liniji, što je svakako pozitivno”, kaže Bruno Brot.Kada Walter Burch napusti Müstair sa vozilom, on već zna šta da očekuje. Njegov autobus je napola pun uzbuđenih putnika, a mali zadnji nosač donosi pola tuceta planinskih bicikala i cestovnih bicikala. Područje je dosta nepredvidivo pošto može biti masivnog snijega, čak i ljeti i u jesen. “Udaljenost od Müstaira kroz Umbrailpass i Stelvio do italijanskog grada Bormia i terminalne stanice Tirano je oko 80 kilometara. Müstair je na 1200 metara nadmorske visine, Stelvio 2750 metara i Tirano 400 metara nadmorske visine. Ova linija se skoro mogla dodati Guinnessovim rekordima. Postoje i ogromne temperaturne fluktuacije od +30 do -30 stepeni Celzijusa. Često se mjenja”, objašnjava Brot.

Walter Burch je oduševljen avanturom i vozi svoj autobus redovno, tačno i pouzdano. On savršeno upravlja manevrima preko ravnica i prilazi mnogobrojnim slijepim zavojima oglašavajući kultni tritonski rog (sirenu) PostBusa da upozori druge vozače da dolazi.

Nekoliko stotina metara nakon prelaska granice prema Italiji, Walter Burch zaustavlja autobus na vrhu prevoja Stelvio na 2757 metara nadmorske visine. Ovo je mjesto gdje mnogi izletnici i biciklisti napuštaju autobus. To je ujedno i najviši popločani planinski prolaz u istočnim Alpama, a drugi najviši u cijelom Alpskom masivu. Na nadmorskoj visini od 3450 metara, glečer Stelvio obično dopušta skijanje tokom cijele godine i često se koristi kao poligon za elitne alpske skijaše. “Grazia fich” ili hvala na Rumantschu, lokalnom jeziku, kaže jedan od putnika dok izlazi iz autobusa.

Sa pauzom od 30 minuta, Walter ima vremena da razmisli o svom životu. On je uglavnom penzionisani vozač i postaje emocionalan kada govori o svom poslu. “Zaista mi se sviđa ovaj autobus i put. Kada vozite autobusom u gradu ili na ravnici, vi ste samo jedan u gomili. Ali ovde se osjećam posebno – kao pravi vozač”, kaže on, tapšući po žutom autobusu.

Kada je svaka krivina izazov, on i njegovi putnici moraju se osloniti na Scania autobus. “Za mene je to odlično iskustvo vožnje i zaista se moram osloniti na svoje vozilo. Pruža stabilno iskustvo vožnje, veoma dobru upravljivost i optimalan obrtni moment. Putnici su oduševljeni što putuju na ovako ugodnom izletu bez stresa u ovom spektakularnom alpskom krajoliku.”

PostAuto je vodeća autobuska kompanija u švicarskoj mreži javnog prevoza. Sa preko 4200 zaposlenih i oko 2300 vozila na raspolaganju, kompanija prevozi oko 155 miliona putnika godišnje. Njegovi zaštitni znakovi – tritonska sirena i žuti postbusi – dio su kulturnog identiteta Švicarske.