Svjetska premijera: Solaris napravio prvi električni autobus sa prikolicom!

Dakle, koncepti ipak imaju budućnost!

Dugo se činilo da je sve veća popularnost električnih autobusa značila kraj upotrebe autobuskih prikolica, budući da se razvoj odgovarajućih adaptacija postojećih modela električnih autobusa nije smatrao unosnim zbog malih količina. Također se smatralo previše složenim za smještaj baterija potrebnih za visoke performanse vučnog vozila. Ali sada je Solaris iznenadio stručnjake: prvi Urbino 12 Electric sa putničkom prikolicom je u funkciji u švajcarskom kantonu Zug. Kompanija Zugerland Verkehrsbetriebe AG (ZVB) upravlja veoma važnim dijelom lokalnog javnog transportnog sistema. Kompanija je 68% u vlasništvu kantona Zug, 29% općina kantona, a 3% dionica je u privatnom vlasništvu.

Zug ZVB ostao je vjeran prikolici. U početku su prikolice dolazile od švajcarskih proizvođača Moser i Ramseier & Jenzer: Moser je isporučio šasiju na koju su Ramseier & Jenzer postavili karoseriju. Metoda konstrukcije poznata nam iz tradicionalne gradnje autobusa: proizvođač komercijalnih vozila isporučuje šasiju, a proizvođač karoserije karoseriju. Prikolice su, s druge strane, zapravo uvijek dolazile ‘od prvog šarafa do kompletnog vozila’ od jednog proizvođača: Kässbohrer je, na primjer, isporučivao svoje kompletne prikolice tipa PA 3, PA 4 i PA 5, Bonn je imao prikolice tipa OA 5, koji su bili 100% proizvodi Bauera u Kelnu, a Istočni Berlin je imao prikolice tipa W 700, koje je u potpunosti izradio Lowa.

Autobuse koji su služili kao vučna vozila karakterizirali su podni motori. To je olakšalo ugradnju vučnog uređaja za prikolicu, jer nije bilo motora na putu pozadi. Proizvođači njihovih šasija u početku su bili Saurer i Berna. Zatim, krajem devedesetih, dolaze kombinacije autobusa čije su nadgradnje i za prednji dio i za prikolicu potjecale od švicarskog proizvođača autobusa Hess. Vučna vozila su bila bazirana na NAW šasiji (tip BU 5-25), dok je šasiju za prikolice isporučila švicarska kompanija Lanz & Marti (tip APE 5.6-13).

Prikolice u Zugu oduvijek su bile karakteristične po tome što su bile upravljane na sva četiri točka. To znači da se prikolica kreće tačno u kolosijeku zadnje osovine vučnog vozila pri skretanju – to sprječava da autobusni voz treba više prostora u krivini, jer prikolica ulazi više prema sredini krivine.

Do 2035. godine, Zugerland Verkehrsbetriebe želi pretvoriti cijeli svoj vozni park na električni pogon. Ako ne žele zamijeniti kombinacije prikolica zglobnim autobusima, to znači da će im biti potreban električni autobus kao prednji vagon koji može vući i prikolice. Solaris se pokazao dovoljno fleksibilnim da napravi takvo vozilo za ZVB. Nakon dugotrajne testne faze, tokom koje je autobus pokazao da radi ono što treba da radi, sada je pušten u rad kao autobus gbr 178 sa prikolicom na linijama 1 (Zug – Oberägeri) i 2 (Zug – Menzingen).

Električni autobus je dugačak 12.000 mm, širok 2.550 mm i visok 3.300 mm. Ima ZF osovine i dva elektromotora postavljena na zadnje točkove koji isporučuju po 125 kW, dajući autobusu pogonsku snagu od 250 kW. Ovo odgovara 340 KS i dovoljno je i na brdovitim putevima i sa prikolicom – zglobni autobusi također putuju sa uporedivom snagom motora. Štaviše, električni motor u drumskom vozilu je općenito prihvatljiviji uzbrdo od dizel motora. Solaris High Energy baterije imaju kapacitet od više od 500 kWh. Punjenje se vrši preko kabla i CCS kombinovanog utikača.

Dozvoljena ukupna težina je 18.745 kg. Ovo pokazuje koliko su baterije napredovale u međuvremenu. Prošla su vremena kada je električni autobus morao biti teži od dizel autobusa iste veličine zbog svojih baterija. Štaviše, Solaris Urbino 12 Electric ne koristi čak ni maksimalnu dozvoljenu ukupnu težinu od 19.000 kg.

Ostali operateri kombinacija autobus-prikolica, kojih ima oko 220 širom Evrope, također bi trebali biti zadovoljni: prelazak na električni pogon je moguć!