Prva iskustva Madrida sa BRT sistemom: Moglo je i bolje

Prva linija autobuskog brzog tranzita (BRT) u španskoj prestolnici započela je putničke usluge uz dosta medijskog izvještavanja 30. maja 2023. godine, a o njoj smo pisali i na našem portalu u februar prošle godine. Pošto sve komponente sistema još nisu bile finalizirane, ova usluga je nazvana “probna vožnja” u prvih nekoliko sedmica. U međuvremenu, rad se smirio i linija je sada produžena na svom vanjskom kraju početkom novembra – opslužujući cijelu liniju prvobitno najavljenu prije nekoliko mjeseci.

Nova linija “BR1” EMT Madrida počinje od velikog bolničkog kompleksa Ramón y Cajal, a zatim bez zaustavljanja prolazi nekoliko kilometara duž različitih dionica gradskih željezničkih autoputeva prije nego što pređe okrug Sanchinarro. Tamo su trake postojećih višetračnih puteva ponovo označene u autobuske trake i stvorene su nove platforme autobuskih stajališta. Na svom nastavku u okrug Valdebebas, linija se kreće vlastitim trakama, koje su također strukturno odvojene od privatnog prevoza. Prva terminalna stanica u Valdebebasu bila je udaljena od većih zgrada, ali sada kada su građevinski radovi završeni, linija prolazi dodatnim, odvojenim trakama kroz čitavo naselje, čineći ga mnogo pristupačnijim.

U upotrebi je deset autobusa od 12 metara u BRT dizajnu španskog proizvođača Irizar e-mobility, model ie tram 12. Povremeno na liniji rade i e-autobusi konvencionalnog tipa ie bus 12 istog proizvođača.

Novi “Bus Rápido” (ekspresni autobus) je zanimljiva alternativa prethodnim uslugama, ali očigledno ima prostora za poboljšanje. To je uglavnom zbog odabrane linije, koja jedva koristi potencijal takvog sistema. Ovo je uglavnom zbog odabranog terminala u bolnici Ramón y Cajal, koja je bliža centru grada i nudi samo opciju transfera (pored nekih autobuskih linija) do prigradskog voza Cercanías, koji ovdje saobraća u nepravilnim intervalima od 10-20 minuta tokom dana. Ni u jednom trenutku nema veza ili mogućnosti transfera do metroa. Linija BR1 također dva puta prelazi tramvajsku liniju ML1 („Metro Ligero”) u četvrti Sanchinarro i još jednom S-Bahn u Valdebebasu. Međutim, ovi prelazni punktovi nisu ni navedeni u postavljenim kartama linija na stajalištima i rijetko se koriste u praksi, pogotovo jer je prelazak na tramvaj neatraktivno dug.

Osim toga, ukupno vrijeme putovanja od oko 40 minuta između oba terminala nije prava konkurentna alternativa pojedinačnom automobilskom saobraćaju. Putovanje privatnim automobilom od okruga Valdebebas do bolnice Ramón y Cajal traje nešto više od 15 minuta veći dio dana, a ako se automobili zaglave u uobičajenoj saobraćajnoj gužvi na gradskom autoputu tokom jutarnje špice, ovo – nažalost – vrijedi i za “Bus Rápido” također!

Trenutno semaforska signalizacija još ne funkcioniše kako treba na način da zaista daje prednost autobusima, oni često moraju da se zaustavljaju na crveno svjetlo. Ovdje se jasno vidi prostor za napredak.

Integracija nove linije u opsežnu mrežu javnog prevoza glavnog grada Španije može se svakako poboljšati u budućnosti kako bi se značajno povećalo prihvatanje udobnog novog “Bus Rápido” i podstaklo dalje širenje na drugim mjestima u madridskoj metropoli. Ovo su već najavili političari za okolna područja Madrida, uključujući Majadahonda-Las Rozas, Alcorcón i nove stambene zgrade u jugoistočnom dijelu Madrida. Broj putnika za prvih 6 sedmica nove linije BR1 iznosio je oko 40.000 putnika, što odgovara oko 750-900 putnika dnevno uz prosječnu popunjenost od 4-5 putnika po ukupnom putovanju.

U međuvremenu, oni su umjereno porasli, ali su još uvijek daleko od adekvatnog korištenja kapaciteta. Možda će lokalni odgovorni preispitati da li značajnija tačka transfera do mreže metroa, na primjer na Plaza Castilla, može doprinijeti većem prihvaćanju. Ulaganje od 18,1 miliona eura u javna sredstva potrošeno na projekat plus značajan godišnji 7-cifreni operativni budžet svakako bi trebalo da opravda da se dublje sagleda ova tema.